Kriptovalute i digitalna imovina postali su ključne teme u globalnim finansijskim sistemima. Srbija i Evropska unija su na vreme prepoznale značaj ove oblasti i pravovremeno usvojile odgovarajuće zakonodavne okvire za njenu regulaciju. Srbija je donela Zakon o digitalnoj imovini kao ključnu zakonsku osnovu za regulaciju ove oblasti (ZDI), a EU ima regulativu poznatu kao MICAR (Markets in Crypto-Assets Regulation).
U ovom blogu, poredimo glavne razlike između ova dva okvira, sa posebnim fokusom na ključne pojmove, prava korisnika, i regulatorne pristupe.
Kripto imovina i Digitalna imovina – Koja je razlika?
Za početak moramo da objasnimo osnovnu razliku u terminologiji. Evropska regulativa koristi pojam kripto imovina, dok se u ZDI koristi termin digitalna imovina. Iako na prvi pogled ovo izgleda kao sitna razlika, ona je zapravo vrlo važna. MICAR jasno definiše kripto imovinu kao imovinu koja mora biti zasnovana na blokčejn ili DLT (Distributed ledger technologies) tehnologijama. To znači da DLT mora biti u osnovi svake kripto imovine prema evropskim standardima.
Nasuprot tome ZDI u Srbiji ne pravi ovu razliku pa digitalna imovina nije nužno vezana za blokčejn. Ovo omogućava širu primenu tehnologija, uključujući one koje nisu još popularizovane ili koje tek dolaze u industriju digitalne imovine.
Stablecoini – Nova valuta
Stablecoini su postali nezaobilazan element na tržištu. Ove valute čija je vrednost vezana za neku stabilnu imovinu (npr. nacionalnu valutu), predstavljaju prelaznu tačku između tradicionalnih finansija i kriptovaluta. MICAR pruža jasan okvir za regulisanje stablecoina i definiše obaveze za izdavaoce u pogledu kapitala i nadzora. MICAR jasno pravi razliku između tokena povezanih sa imovinom (ART) i e-novčanih tokena (EMT), što omogućava precizniju regulaciju tih instrumenata.
U Srbiji ZDI ne prepoznaje stablecoine kao posebnu kategoriju, što znači da trenutno nema specifičnih pravila za njihovo izdavanje i regulisanje. Takođe ZDI ne pravi razliku između ART i EMT. Ovakvo zakonodavno neslaganje stvara prostor za nedoumice na tržištu i postavlja izazove za zaštitu aktera u ovoj oblasti.
DeFi – izazov za regulatore
Decentralizovani finansijski sistemi (DeFi) izazivaju ogromnu pažnju u industriji kriptovaluta. Ovi sistemi omogućavaju peer-to-peer finansijske transakcije, bez posrednika poput banaka. I dok MICAR delimično prepoznaje potrebu za regulacijom DeFi aktivnosti, još uvek ne pruža potpunu pravnu zaštitu za ovu vrstu imovine.
Srbija, s druge strane, uopšte ne spominje DeFi u svom zakonodavstvu. Ovo znači da DeFi protokoli u Srbiji funkcionišu bez jasnog pravnog okvira.
Kriptomati i digitalne adrese – Tehnologija na testu
Pojam kriptomata – automatskih mašina za razmenu digitalne imovine – može da se posmatra kao još jedno polje u kojem ZDI i MICAR ne sagledavaju istu situaciju. MICAR se ne bavi eksplicitno regulacijom kriptomata, dok u Srbiji ZDI definiše kriptomate i pruža jasnu regulatornu osnovu.
Što se tiče digitalnih adresa, MICAR se njima bavi indirektno, a ZDI daje eksplicitnu definiciju.
Investitori – Sigurnost na prvom mestu
Jedna od najvećih razlika između ZDI i MICAR je u pravu na odustanak za investitore. MICAR nudi 14 dana za povlačenje investicije bez dodatnih troškova ili penala, što pruža bezbednost investitorima. Ovo je posebno važno jer su mnogi kripto projekti novi, nestabilni i neprovereni.
Nažalost, ZDI u Srbiji ne nudi ovu vrstu zaštite, pa investitori nemaju zakonsku mogućnost za povlačenje iz ulaganja u slučaju da se okolnosti promene. To znači da investitori u Srbiji mogu biti izloženi većem riziku i manjoj zaštiti u poređenju sa onima u EU.
Beli papir – Kamen temeljac ili samo formalnost?
Beli papir je ključni dokument koji omogućava transparentnost tržišta digitalne imovine. Prema MICAR izdavaoci kripto imovine moraju da izrade beli papir pre nego što pokrenu javnu ponudu. Iako MICAR ne zahteva regulatorno odobrenje belog papira, izdavaoci preuzimaju punu odgovornost za tačnost podataka.
Bitcoin Whitepaper – srpski prevod
U Srbiji ZDI zahteva prethodno odobrenje belog papira što znači da izdavaoci moraju da prođu kroz administrativnu proceduru pre nego što lansiraju svoju ponudu. Iako ovaj pristup pruža veću bezbednost i zaštitu za investitore, može da uspori dinamiku tržišta i time stvori balans između brzine razvoja i neophodne zaštite.
Pravna odgovornost – Ko snosi odgovornost za netačne informacije?
Jedna od važnijih razlika između MICAR i ZDI je pravna odgovornost izdavalaca. Prema MICAR izdavaoci snose punu odgovornost za netačne ili obmanjujuće informacije u belom papiru, uključujući i sve članove odbora, što znači da je osigurana visoka pravna zaštita za investitore. Ovaj pristup garantuje da su svi ključni učesnici odgovorni za tačnost i transparentnost podataka, čime se stvara dodatni nivo zaštite i poverenja za investitore.
Sa druge strane ZDI pruža širu odgovornost koja obuhvata izdavaoca i revizora. Iako ovaj pristup pruža potrebnu zaštitu, on može umanjiti individualnu odgovornost, što može otežati investitorima da ostvare pravičnu naknadu štete u slučaju nesuglasica ili grešaka u izveštajima. Ovakav okvir može da dovede do situacije u kojoj investitori moraju da se upuste u komplikovan postupak utvrđivanja odgovornosti, čime se potencijalno smanjuje efikasnost zaštite njihovih prava.
Srbija na raskrsnici
Kada se uporede ZDI i MICAR, MICAR nudi specifične smernice koje omogućavaju veću zaštitu za investitore i veću transparentnost tržišta, dok ZDI u Srbiji pruža veću fleksibilnost ali i ostavlja prostor za dalja pojašnjenja.
Ako Srbija odluči da uskladi svoj zakon sa EU regulativama, to bi moglo da otvori vrata za prekogranično poslovanje, povećanje poverenja investitora i omogućiti tržištu da postane konkurentno na globalnom nivou u ekonomiji digitalne imovine.
Regulatorna sigurnost ne bi trebalo da ugrožava inovacije, umesto toga, te dve sile treba da funkcionišu u sinergiji.
Kupovina i prodaja kriptovaluta u Srbiji dostupna je na ECD menjačnici i ECD Wallet-u.
Autor: Nina Vuković, sektor za usklađivanje poslovanja u ECD.rs
Comment section
0 comments