Kada je čovek ovladao tehnikom artikulacije glasova koji imaju jasno značenje, većoj zajednici pripadnika iste vrste bilo je omogućeno da prenosi informacije. Usavršavanjem novootkrivene veštine, naši prapreci su shvatili da je informacije neophodno zapisati i voditi evidenciju o istima, čime je stvoren katalitazor za nadograđivanje stečenih veština i rapidan napredak naše vrste. Zapis informacija je takođe evoluirao, od tekstualnog u fizičkom obliku, ka digitalnom tekstu i na kraju ka digitalnom kriptografskom obliku dostupnom svima – BlockChain.
Šta je BlockChain?
BlockChain je decentralizovana baza podataka koja se koristi za skladištenje i prenos podataka, a čine je manje baze (blokovi) koji su međusobno digitalno povezani hash funkcijom i formiraju lanac. Svaki blok sadrži vremensku oznaku za obeležavanje kada je ta informacija u bloku promenjena. Bazu ne nadgleda i ne kontroliše eksterna strana (kao u konvencionalnim transakcijama), već se nalazi u obliku programskog koda, čime se garantuje transparentnost, efikasnost, nezavisnost, objektivnost, bezbednost i niski troškovi.
Dinamika i metamorfoza BlockChain-a
BlockChain tehnologija najpoznatiju i do sada najkorisniju primenu ima od 2008. godine kada ga je osoba (ili grupa osoba) pod pseudonimom Satoši Nakamoto, elaborirala u dokumentu Bitcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System. Bitcoin, prva kriptovaluta, kreiran je iste godine, kao prva decentralizovana valuta, koja funkcioniše na Proof of Work (PoW) konsenzus mehanizmu.
Blockchain 1.0
BlockChain 1.0 se pre svega fokusira na finansijske transakcije, a PoW je prvi put objašnjen od strane Hala Finija tokom 2004. godine u dokumentu Reusable Proofs of Work i predstavlja mehanizam kojim se kriptovalute rudare na način da “rudari” ustupaju resurse svojih računara radi dešifrovanja složenih logičkih problema. Određen broj učesnika mreže (čvorovi – nodes) mora da validira transakciju kada god se ona u okviru mreže dogodi, nakon čega je trajno kriptografski zaključana i nemoguće ju je promeniti – jedinica kriptovalute je “izrudarena” i osobe koje su učestvovale u ovom procesu dobijaju nagradu za uložene resurse. Kod nekih valuta, kao što je Bitcoin, nagrada se polovi svake četiri godine, kako bi se stimulisali “rudari” da povećaju efiksnost procesa i eliminisali neefikasni učesnici. Jedna od najvećih mana BlockChain 1.0 procesa je visoka potrošnja energije, što je među prioritetima u budućem razvoju BlockChain mreže.
Blockchain 2.0
ICO Ethereuma 2015. godine od strane Vitalika Buterina inicijalna je kapisla sledeće faze razvoja, kreiran je BlockChain 2.0, koji se zasniva na pametnim ugovorima – samoizvršućem programskom kodu, čije su ugovorne odredbe i uslovi zapisani u skripti programa. Prethodni mehanizam omogućio je automatizaciju složenih transakcija i stvaranje decentralizovanih aplikacija (DApps) na BlockChain mreži. BlockChain 2.0 je proširio obuhvat primene BlockChain mreže sa peer-to-peer transakcija na Decentralizovane finansije (DeFi), decentralizovane autonomne organizacije (DAO) i druge oblike. Za razliku od prve verzije blockchain-a, gde se nove kriptovalute rudare, kod BlockChain 2.0 se nove jedinice kriptovaluta kreiraju tako što njihovi vlasnici založe i zaključaju kriptovalute, a za uzvrat dobijaju nagradu i stabilniju BlockChain mrežu. Navedeni proces se zove Stejking, a većina današnjih kriptovaluta se nalazi na BlockChain 2.0 mreži.
BlockChain 3.0
Najveći izazovi koji su doveli do razvoja BlockChain 3.0 mreže su skalabilnost i interoperativnost. Cilj projekata kao što su Polkadot, Cosmos i Cardano je poboljšanje skalabilnosti, tj, omogućavanje blokčejn mrežama da obrađuju veći broj transakcija u sekundi (TPS) bez žrtvovanja bezbednosti ili decentralizacije. Takođe, programeri na BlockChain 3.0 mreži nastoje i da prošire dijapazon primene kriptovaluta na značajno veći broj današnjih industrija (kao što su zdravstvo, transport, javna glasanja/izbori, tenderi…)
BlockChain 3.0 koristi direktne aciklične grafove (DAG1) kao strukturu podataka za procesiranje transakcija. Navedena tehnika omogućava protok informacija u svim pravcima i posledično, promptno izvršenje transakcija. Pomenuti mehanizam podržava 10.000 transakcija po sekundi, značajno više od tradicionalnih sistema plaćanja (kao što su Visa, Mastercard…). Takođe, povećana transparentnost i pristupačnost nema nus pojavu smanjenja sigurnosti; naprotiv, sigurnost transakcija je povećana. Rast interoperabilnosti, povećava i stepen povezanosti i decentralizacije sistema – razmena kriptovaluta između različitih BlockChain mreža sada je moguća bez posrednika, jer se kreira univerzalni jezik i protokol. Konačno, tehnologija BlockChain 3.0 omogućava jednostavnije mapiranje i transfer objekata između realnog i digitalnog sveta.
BlockChain 3.0 može potencijalno postati infrastrukturna mreža slična internetu, i da omogući višu efikasnost i niže troškove deljenja informacija. Ona rešava probleme koji su se javljali u prethodnim verzijama BlockChain-a, povećava stepen primene BlockChaina i dalju digitalizaciju našeg okruženja.
Da li je BlockChain 3.0 evolucija? Nesumnjivo. Da li je BlockChain 3.0 revolucija? Vreme će pokazati, ne postoje objektivni parametri za procenu značaja promene da bi se klasifikovala ovim stepenom progresa. BlockChain 3.0 je sledeći logičan i očekivan korak integracije blokčejn mreže u našu svakodnevnicu, sa ciljem ubiranja benefita sa ovog plodonosnog izvora, ali će razmere “žetve” biti poznate tek nakon što praksa istestira BlockChain 3.0.
Ono što znamo je da se svet razvija ka autonomnim sistemima, da tehnologija postaje dostupna svima, uz maksimalnu redukciju broja posrednika (BlockChain, AI, sve veće brisanje granica u bilo kom obliku). Zajednički imenilac za većinu pomenutih stvari su kriptovalute, vizija Satoši Nakamota se ostvaruje sa potencijalom da nadmaši i najoptimističnije snove kreatora.
1 directed acyclic graphs
Autor: Goran Jeremić, šef sektora za upravljanje rizicima u ECD.rs
Comment section
0 comments